Broj 55
Hoćeš li pamtiti zemljo
zadnje korake moje
i meko me primit, kad padnem
u skrovito razdolje tvoje...
Ako me pronađe majka,
da mi prepozna lica...
Nek na Te ne kane suza,
pa niti kletva, naših paćenica!
Moju će oplakivati mladost,
sama u četri zida, da ne prene svijeta
i tužaljka njezina ostat će posveta.
A kada nebesima pokaže se mijena
i vrijeme dobije svoj početak-kažite svima!
U mojoj hrabrosti počiva vaša gordost i sjeta
i naše smrti, slobodi zadana su cijena.
Hrvatska moja jedina! Zemljo naša sveta!
Zdenka Bilobrk
